1. |
Naši dani
03:00
|
|
||
Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše
Mračne duše nazvaše se patrioti.
Svoju mudrost rastočismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
a poraze proglasismo za pobede.
Progledale sve jazbine i kanali.
Naši dani, uvek isti, naši dani.
|
||||
2. |
Ramonda Serbica
03:36
|
|
||
Jesen joj spali latice sve
sa četiri munje unakrsne;
Do proleća sanja nebesne sne,
A onda iz pepela svog vaskrsne
Ramonda serbica
|
||||
3. |
Svedok da sam znao
02:49
|
|
||
Kad pomislimo da smo se spasli
zaskočiše nas nedorasli,
nevični umeću vadanja pukom,
zanosiše se preobukom
onih koji od njih bolje znaju
da daju i da uzimaju.
Kao da nismo to što jesmo,
ostaje mi da se branim pesmom
koja će biti svedok da sam znao
da letim i kad sam propadao.
|
||||
4. |
Revolucionari
02:45
|
|
||
Protiv tirana na sva zvona zvone,
Ječe protesti svud po mahali,
A sutra će i sami jahati one
Koje su tirani pre njih jahali.
|
||||
5. |
Tamno poslanstvo
04:56
|
|
||
Pepelnih ramena,
osmehom ovijen,
sjahao je, spreman, za
darove mnoge da
umnoži sebe.
I ljudi već mu hrle, ispruženih ruku,
ponešto da prime, ponešto da daju.
Da je Svetlu srodan,
ne bi crnom svećom
gorela mu duša.
Preprodavac sumnje.
Trgovac prazninom.
|
||||
6. |
Vrane
03:19
|
|
||
Gledao sam dugo kako lete vrane.
Crne kao mladost kad u nevrat tone.
U daljini zapad katkad bleskom plane,
A nad njime sivi oblaci se gone.
Bez krika, bez cilja letele su vrane.
|
||||
7. |
Serbia bluz
04:19
|
|
||
Ko noćas poznaje puteve prave?
Gde je levo, desno, gore, dole?
Zemljo, jednako te kinje i dave
Koji te mrze i koji te vole.
Narode, u jaram upregnut vole,
Dok vučeš brazde krivudave,
Pripazi: koji te odveć vole
Da te u zagrljaju ne udave...
Ko se u prošlost zagleda duboko
Videće dno praznog groba
I oslepeti na jedno oko;
Ko ne gleda u prošlost, slep je na oba.
U tavorenju dugom, sobnom,
Kao trun u snopu sjaja stojim:
U Srbiji tugujem sam sa sobom,
U tuđini s celim narodom svojim.
|
||||
8. |
Deca zemlje
02:32
|
|
||
Onaj što procveta
nesebično nudi
raskošnu lepotu
Ubrzo ga zgaze
Ne znaju da cvet
jednake lepote
skrivaju u sebi
A zgaženog slave
i zovu ga vođom
|
||||
9. |
Strašna braća
04:37
|
|
||
Nijedna čaša što se pije,
nijedna trobojka što se vije,
naša nije.
Zdravo da si mi Zagorče crni,
lukavi, zloslutni, tvrdoglavi,
ja te volim.
Zdravo, vi tamo gde je mesečina meka,
svakog ću brata, što zaseo čeka,
da prebolim.
Zdravo, svi, redom, gustih obrva,
mutna oka, tužnih pesama,
strašna braća.
Ista je naša psovka prva,
nož i devojka nasred sela
i stid domaća.
Zdravo, naše obesne žene!
Istom su suzom, bolom i strašću
košulje i svadbe nam izvezene.
A svetkovina što vino pije,
slava i crkve što nas se tiču?
Suza sa oka još kanula nije,
još telali mesto mrtvih viču.
Zdravo, na domu mrki pogledi,
mržnja i svađa, mržnja i svađa.
Zdravo, u sramu, pokoru, bedi,
braća smo, braća smo, braća smo
braća!
|
||||
10. |
Vetar povija grane
03:05
|
|
||
Vreme je promene,
leto nestaje.
Danima dodaje
senke pastelne.
Jesen se prikrada
ispod prozora.
Snaga se utapa
u dnu obzora.
Vetar povija grane,
šušti po dvorištu,
Isto je kao i lane,
samotni samuju.
|
Miloš Zubac i Milan Korać recommends:
If you like Miloš Zubac i Milan Korać, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp